Na pocetnu stranicu  
 
   
Ivona B. Rajacic , Beograd, mart 2003.
Moma Dimic , Beograd, januar 1997.
Cedomir Vasic , Beograd, februar 1984.
    U senci vrbe, ulje na platnu
       
 

Price sa Dunava u 70 slika
Prolece - leto - jesen

"Karta Dunava bila je moja karta, nju sam studirao, neprolaznu cestu ka istoku, koja je iz godine u godinu vise posecena i jednom ce na svojoj jakoj struji nositi pesnika, koji ce znati da podigne blago poezije, koja ovde obuhvata svaki grm i svaki kamen."

H.K.Andersen iz knjige Dunav

Vlada Popin je slikar starog kova. On je hedonista, zaljubljenik u reku, vodu i prirodu a kao umetnik je poklonik klasicnih slikarskih tehnika s posebnim afinitetom ka akvarelu. U njegovom slucaju ova sklonost je bas zgodna, jer Popin polovinu godine provodi na Dunavu u svom camcu, koji mu je ujedno i pokretni atelje. Recni pejsaz Dunava pruza neiscrpnu inspiraciju, pa nam ovaj umetnik iz godine u godinu, poklanja uvek nove sveze i iskrene zapise svojih utisaka. Tako je sada pred nas, Vlada Popin izlozio 70 najnovijih akvarela nastalih prethodne godine, za samo mesec ipo dana boravka na omiljenoj reci. Ovim radovima je obuhvatio tri godisnja doba na reci uz najvise motiva vezanih za leto...

Ivona Rajacic Barandovski
mart 2003.

             
Sjaj Lisca i Vode

ObalaNajnovija ulja i akvareli Vladimira Popina, nastali leta 1996, definitivno potvrdjuju «osecajnu geografiju» i snazni umetncki senzibilitet ovog izvanrednog slikara. Njegov najprisniji svet i dozrela «ideja oka» je, dakle, Panonija ili, jos blize receno, Vojvodina sa svojim sremsko-banatskim sazvucjima, intimom beskrajnih tunela drvoreda i lavirinata voda, zelenila i plaveti odavna sustalih u ceznji za planinama i izdaljenim vrhuncima. Svaka liska ovde, talasic Dunava ili nabor na nebu, ishodiste je i utociste, novom dozivljaju i nasusnom trajanju sto se na zelenom dlanu negdasnjeg mora tka vec milenijumima u tmastom i laganom pomicanju.

Vojvodina u predelu sliva najmocnije evropske reke je taj neocekivani (!) bunar i vrtlog svezine, zamajac koji je svojim kapima, talasanjima i olujama zapljusnuo prenapregnuta letosnja Popinova platna i gusto, drvenasto tkivo «ars» akvarel papira. Cetkica umakana u najdublju dubinu reke - koja u mutnom dunavu lako ispliva na povrsinu i mesa se s njom - ovde nista ne docarava i ne sneva vec direktno prenosi sveprozimajuci zvuk, stimung neponovljivog trenutka sto nas napaja. I tako se skupoceni francuski papir i nemacke «sminken» boje preplicu u dodiru kicice naseg «kapetana male ladje» - kicice sto je ovde ne samo kormilo u nutrini dunavskih voda, vec upereni pret ceznje za prostranstvima!

Dobro znani nam slikar-hronicar zemunskih kapija, beogradske hude (zvedarske) periferije, u pitominu i zaborav razbacanih fruskogorskih manastira ili pak dalmatinskih veduta, Vladimir Popin, evo, punim jedrima, i u jednom odista izuzetnom zamahu, otiskuje se u najveci ovozemaljski hram, u sami iskon prirode, i to ne tek beleznicki i posmatracki, vec kao sama njena prostornost, kao ono zivo, nesmireno meso lisca, zemlje, vode. Ribe kao sto su smudjevi, sarani, kecige, babuske ne vide se, ali i one su tu. Kraj ada i adica, kraj tavorecih ribarskih mreza i camaca, u punom sjaju pustopasnog dana, ili u sumrak, medj vrbama.

Moma Dimic
januar 1997.

             
Srpski manastiri

Manastir  BodjaniEvo nas pred još jednim izazovom slikarske svesti, izazovom koji otkriva zaboravljene prostore duhovnosti jednog naroda ali koji su, uprkos svemu, sacuvali deo neprolazne lepote. Vladimir Popin je u manje poznatim spomenicima srpske crkvene umetnosti otkrio iste one duboke, autenticne i višestrano podsticajne vrednosti koje ne priznaju ni ideološke, ni esteticke ni usko vremenske sadržaje i govore samo jezikom svevremenskih odredenja. Prozracnom materijom akvarela, u brzom beleženju utiska, jednostavnim crtežom i slobodnom koloristickom orkestracijom docarana je ne samo atmosfera manastirskih crkava, konaka, ograda ili pejsaža, vec pre svega data je ona unutrašnja, duhovna dimenzija vidjenog koje nadilazi jedno vreme i jedno vidjenje sudbine sveta. Popin je osetio da u ovim motivima ima istorije, ima dubokih tragova prošlosti, ali i trajnih, nadvremenskih poruka koje osvetljavaju naša nadanja za svet jednog humanijeg reda stvari.
Ima u ovim akvarelima izvesnog superiornog vladanja jezickim strukturama kojima se grade iskreni doživljaji likovnog faktuma. U njima je sadržana iskrenost uzbudjenja ali i mera dokumentarne prepoznatljivosti motiva: umesto fotografske tacnosti ostvarena je likovna ubedljivost, dosledno sprovedena ideja o jedinstvu unutrašnjeg i vanjskog, duhovnog i vizuelnog. Tako su ovi akvareli postali ne samo izraz potrebe da se jedan svet lepote koji je nadživeo uzbudljive promene vremena vec i potvrda darovitosti jednog autora, njegove osecajnosti, znanja, ukusa i nadasve iskrenosti inspiracije. Ostace, dakle, kao dvostruka vrednost: kao svojevrstan dokumenat o jednom delu našeg umetnickog nasleda, ali i kao autentican izraz slikarske svesti Vlade Popina.

Sreta Bošnjak
maj 1990.

             
Povodom izlozbe slika u Narodnom pozoristu u Zemunu

Glavna ulica u Zemunu, pastelUgnezdivši se nad Zemunom, Vladimir Popin je širom otvorio prozore svog ateljea da bi kroz njih nagrnule omiljene slike starih krovova i starinskih fasada, bogatih krošnji i napupelih mladica, širokog Dunava i daleke Avale, suncevih izlazaka i nocnih svetiljki. Sjedinjujuci se nagonom zaljubljenog sa ovim prizorima slikar kroz svoj "prozor u svet" doseže ritam sopstvene prirode. Usaglašavanje sa sopstvenim bicem kod Vlade Popina se odvija putem "pripitomljavanja" odredjenog materijala, pastela ili ulja, kako bi se što neposrednije uhvatio pojedini utisak. Prvi akvarelski tonovi na pastel papiru, ovlašni dodiri u predigri sa motivom, najavljuju strasnije i predanije poistovecenje u daljem odnosu sa prizorom. Tako na kraju ostvareni baršunasti karakter pastelne strukture zadovoljava težinu i dramaticnost sutona na "Zemunskim krovovima" ili sfumatirano, meko nizanje planova "Preko Dunava" dok crtacke, rukopisne osobine pastela, bliske Popinu - graficaru, resko odzvanjaju u svetlosnim snopovima iskidanom prostoru "Ateljea". U slicnom duhu svetlucaju raznobojni potezi cetkom u modroj kaši tame "Zemuna nocu", gradeci spektar razlicitih osvetljenosti od kobalt violetne i permanentno crvene do žuckasto bele. Na slican nacin, obuzet "tihožitijima" svakodnevnih predmeta i zemaljskih plodova slikar teži da igrom svetlosti i boje pronikne u suštinu jednog bokala, caše, plavog patlidzana ili karfiola i njihovih medjusobnih vibracija.
Sve vidjeno je proživljeno, "Jutro u Backoj Palanci" ili "Nocni ribolov". Ostvareno odgovarajucim postupcima u materijalu i prema trenutnom raspoloženju, postaje deo naše odavno poznate ali nikad vidjene slike. Impresija kao mera umetnickog cilja, makoliko istorijski poznata, uvek iznova nalazi poseban likovni izraz u svakoj stvaralackoj licnosti. U vremenu spoljnih pritisaka i unutrašnjih napetosti, iskidanosti i sumnji, vedro bavljenje slikarskim poslom u saglasju sa prirodom autora donosi veru u mogucnost preživljavanja i nalaženja izgubljenog zadovoljstva.

Cedomir Vasic
februar 1984.

             
Iz casopisa "Umetnost" povodom izlozbe u Grafickom kolektivu

Zemun, bakropis Iako Popin, bar sudeci po dosadašnjim, nešto redjim istupanjima unutar izložbi koje dopuštaju da se prati narastajuca aktivnost graficara takozvanog beogradskog kruga, nije išao, stopimice, za onim najglasnijim i najbucnijim, njegov odmeren i koncentrisan, ozbiljan pristup grafici pokazivao je, da se tu radi o umetniku koji traži mogucnosti licnog izraza putem pune privrženosti prema zanatskim osobenostima same grafike, bez automatskog ukljucivanja u aktuelnu "razmenu ideja". Iza tih smirenih, na prvi pogled, veoma nostalgicki intoniranih, "intimistickih", malih listova, mogla je, mimo opšteg utiska, da se nazre nesumnjiva snaga i da se, po rasutim i nešto prikrivenim znacima, naslute karakterne osobine graficara znatnog potencijala. Lak i raznovrstan hod, neusiljenost i istancano, emotivno reagovanje, živa radoznalost i nesklonost ponavljanja vec predjenog puta i istraženog terena, sve to pokazuje da Popin hoce da graficki list prožme otvorenim i neposrednim rukopisom, više da inicira izvesnu figuralnu temu i naglasi odredjeni vizuelni štimung, izbegavajuci da sve to okuje teškom i strogom formom. Ostajuci u granicama poetsko-realistickog vidjenja sveta, narocito u "vedutama" starih urbanih celina, sa zanimljivim, cesto bezmalo "fotografskim" kadriranjem motiva, Popin razvija jedan cist i dosledno sproveden grafizam, sa težnjom da ostvari dijalog bez mnogo posrednika.

Dušan Ðokic
1979.

Na pocetnu stranicu  
Akvareli Pasteli Ulja Biografija Izlozbe Najnovija ostvarenja